Od njihova otkrića, početkom prošlog stoljeća, hormoni predstavljaju široko područje istraživanja. Do sada su dali odgovore na mnoga pitanja vezana uz različita područja čovjekova života. Nazivaju se još i kemijskim glasnicima organizma jer se putem krvotoka prenose do raznih stanica i tkiva, utječući na brojne procese u tijelu – rast i razvoj, spolno funkcioniranje, reprodukciju, raspoloženje i dr. O njihovom utjecaju i važnosti govore primjeri hormonalnih poremećaja, kod kojih kratko razdoblje neuobičajenog djelovanja određenog hormona ili već manja promjena u razini hormona može rezultirati dalekosežnim posljedicama.
Tijekom adolescencije – psihosocijalne životne etape prelaska iz djetinjstva u odraslu dob, odvija se i pubertet – biološki fenomen, odnosno razdoblje karakterizirano brzim tjelesnim rastom i pojavom sekundarnih spolnih obilježja, a koje završava punom spolnom zrelošću i sposobnošću razmnožavanja. Složene hormonalne promjene koje leže u podlozi puberteta odvijaju se postupno još od 8. ili 9. godine. Povećava se izlučivanje hormona rasta (GH) i tiroksina, što dovodi do izraženog napretka u rastu tijela i sazrijevanju koštanog sustava. Adrenalni androgeni, koje ispuštaju nadbubrežne žlijezde, također utječu na tjelesne promjene tijekom puberteta. Značajan porast u izlučivanju spolnih hormona jedan je od najvažnijih aspekata hormonalnih promjena u pubertetu. Učestala podjela spolnih hormona je ona na ženske i muške, iako su zastupljeni u organizmu oba spola. Budući da su koncentracije estrogena (estradiol, estron) i progesterona veće u ženskom organizmu, te se dvije vrste hormona nazivaju ženskim spolnim hormonima, dok se androgeni (testosteron, androsteron), dominantniji kod muškaraca, nazivaju muškim spolnim hormonima. Spolni hormoni imaju ključnu ulogu u spolnom sazrijevanju, no u suvremenim istraživanjima sve se češće istražuje povezanost promjena u njihovu lučenju s promjenama u ostalim aspektima funkcioniranja mladih.
Naime, pubertet nije samo spolno sazrijevanje. U novije vrijeme na njega se gleda kao na „brain event“ – razdoblje značajnih procesa u kojima spolni hormoni uzajamno djeluju, međudjeluju s razvojem živčanog sustava. Tako je danas odnos između spolnih hormona i sazrijevanja živčanog sustava, te u konačnici mišljenja i ponašanja, česta tema znanstvenih rasprava i istraživanja. Budući da spolni hormoni na različit način utječu na djevojčice i dječake, znanstvenici pretpostavljaju da su poteškoće i poremećaji koji se češće pojavljuju kod jednog od spolova (posebice u razdoblju puberteta) barem u određenoj mjeri pod utjecajem spolnih hormona. Iako je odnos između povišenog lučenja hormona i različitih vještina te ponašanja mladih još uvijek donekle nejasan, neka su istraživanja polučila vrlo zanimljive rezultate te bacila novo svjetlo na proučavanje pojedinih vrsta teškoća i poremećaja.
U tom smislu, novija istraživanja sugeriraju da ekspanzija lučenja spolnih hormona kod djevojčica u pubertetu može biti povezana s odstupanjima u funkcioniranju nekih moždanih struktura u čeonom režnju i vezama između nekih kortikalnih i subkortikalnih struktura te disbalansa u neuralnim krugovima ugode (dopamin, serotonin). Deficiti u tim područjima vezuju se i s nekim simptomima ADHD-a (u prvom redu u pogledu nedostataka u području pažnje), što se onda može povezati s porastom učestalosti javljanja simptoma ADHD-a upravo u djevojčica tijekom navedenog razdoblja te, posljedično smanjenju diskrepancije u zastupljenosti ADHD-a u odnosu na mušku populaciju. Naime, ADHD se kod žena najčešće javlja kasnije, sa suptilnijim simptomima, uglavnom u vidu predominantno nepažljivog tipa. Osim toga, na sličan način može se djelomično objasniti i porast prevalencije depresivnih poremećaja kod djevojčica u pubertetu, koji su i općenito zastupljeniji u ženskoj populaciji. Istraživanja sugeriraju da se pod utjecajem većih količina ženskih spolnih hormona događaju promjene u neuralnim krugovima ugode (serotonin) i povezanim subkortikalnim strukturama (npr. amigdala). Istraživanja povezanosti pojačanog lučenja testosterona kod dječaka u pubertetu i njihova ponašanja još se intenzivno istražuje, a do sada je nađena povezanost između pojačanog lučenja testosterona i izraženijeg agresivnog ponašanja dječaka tijekom puberteta. Neka istraživanja upućuju na to da rana izloženost povećanim količinama testosterona tijekom trudnoće (prenatalnog razdoblja) također može biti povezana s odstupanjima u ponašanju te pojavljivanjem simptoma ADHD-a kod dječaka tijekom djetinjstva. Ovi nalazi idu u prilog pretpostavci da je izloženost hormonalnim utjecajima uvelike povezana s razvojem i promjenama u neuroanatomiji mozga, čiji se deficiti prije ili kasnije tijekom života mogu očitovati u ponašanju i funkcioniranju čovjeka.
Možemo zaključiti da je mozak adolescenata u pubertetu još uvijek u jeku razvoja, visoko plastičan, odnosno sklon promjenama, reorganizaciji i nadograđivanju. Pod utjecajem hormonalnih promjena ponekad dolazi do disbalansa u neurološkim strukturama i njihovoj povezanosti. Ako pogledamo iz tog kuta, neka ponašanja adolescenata poput „lijenosti“ i „kratkog fitilja“ možemo vidjeti kao poziv u pomoć – mozak opterećen velikim i naglim promjenama ne može samoga sebe izregulirati.
Metoda kojom adolescenti mogu značajno poboljšati svoje svakodnevno funkcioniranje je neurofeedback. Neurofeedback treninzima mladi mogu unaprijediti svoju samoregulaciju te naučiti postići opuštenu koncentraciju i poboljšati svoju pažnju. Temeljna dobrobit koja se može postići neurofeedback treninzima je ostvarivanje maksimalnih potencijala, otklanjanjem poteškoća ili unapređivanjem izvedbe. Takva uspješnost dovodi i do povećanja samopouzdanja i pozitivne slike o sebi. Neurofeedback stoga može pomoći u ponovnom uspostavljanju optimalne moždane aktivnosti i otklanjanju poteškoća, koje se u pubertetu često mogu povezati s naglim i intenzivnim hormonalnim promjenama.
Matea Karlović, mag.psych.
LITERATURA:
- Berk, L. (2007). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
- Blakemore, S. J., Burnett, S., i Dahl, R. E. (2010). The role of puberty in the developing adolescent brain. Human brain mapping, 31(6), 926-933.
- Buchanan, C. M., Eccles, J. S., i Becker, J. B. (1992). Are adolescents the victims of raging hormones? Evidence for activational effects of hormones on moods and behavior at adolescence. Psychological bulletin, 111(1), 62.
- Forbes, E. E., i Dahl, R. E. (2010). Pubertal development and behavior: hormonal activation of social and motivational tendencies. Brain and cognition, 72(1), 66-72.
- Martel, M. M., Klump, K., Nigg, J. T., Breedlove, S. M., i Sisk, C. L. (2009). Potential hormonal mechanisms of attention-deficit/hyperactivity disorder and major depressive disorder: a new perspective. Hormones and behavior, 55(4), 465-479.
- Ostojić, D. (2013). Effects of Puberty Onset on Attention Deficit/Hyperactivity Disorder (ADHD) Symptoms in Female University Students. University of Windsor: Electronic Theses and Dissertations.
- Sisk, C. L., i Foster, D. L. (2004). The neural basis of puberty and adolescence. Nature neuroscience, 7(10), 1040.
- Sisk, C. L., i Zehr, J. L. (2005). Pubertal hormones organize the adolescent brain and behavior. Frontiers in neuroendocrinology, 26(3-4), 163-174.
- Steinberg, L. (2008). A social neuroscience perspective on adolescent risk-taking. Developmental review, 28(1), 78-106.
- Susman, E. J., Inoff-Germain, G., Nottelmann, E. D., Loriaux, D. L., Cutler Jr, G. B., i Chrousos, G. P. (1987). Hormones, emotional dispositions, and aggressive attributes in young adolescents. Child Development, 1114-1134.
- Živković, K. (2012). Hormoni i spolnost. Diplomski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.
