Neurofeedback i sport

By Umo Home
5 prosinca, 2018
Read Time: 6 minute(s)

Od samih početaka modernog sporta ljudima je jasno da je kvalitetna psihološka priprema potrebna za sportski uspjeh. S vremenom je iz te potrebe nastala čitava grana psihologije, koja se zove sportska psihologija. U njoj se psihološki principi i tehnike primjenjuju za evaluaciju, praćenje i razvoj osobe u okvirima sporta i tjelovježbe. Svako natjecanje je izazov samo po sebi i zahtijeva maksimalnu spremnost pojedinca da pokaže najbolje od sebe u točno određenom trenutku. Pokazalo se da vrhunski sportaši postižu najbolje rezultate onda kad su jednako pripremljeni na svim područjima djelovanja; fizičkom, tehničkom, taktičkom i psihološkom.

Neurofeedback je ušao u sportsku psihologiju kao alat za treniranje peak performancea. To je stanje u kojem je osoba sposobna iskoristiti svoj maksimalni potencijal prilikom izvršavanja zadataka, tj. sposobna je unaprijediti svoju izvedbu. Vrlo često ovo nazivamo i uvid prije djelovanja, odnosno postizanje „zone“ optimalnog funkcioniranja. Fokus, samoregulacija i opuštenost ključ su dobrog peak performancea na svim područjima ljudskog djelovanja, uključujući i sportsko. Sve navedene mentalne vještine mogu se trenirati neurofeedbackom. Za poboljšanja fokusa, u treningu treba raditi na jačanju senzomotornog ritma nakon čega slijedi rad na smanjenju theta, brzih beta i gamma valova, posebno na centralnim područjima. U cilju postizanja relaksacije u svakoj, pa i stresnoj, situaciji radi se alpha/theta trening. Neurofeedback treninzima na području za samoregulaciju, osoba stječe bolju kontrolu nad svojim reakcijama, tj. uči se postizanju optimalne razine pobuđenosti i smanjenju impulzivnih reakcija.

Potencijal neurofeedbacka u sportskoj psihologiji opširno je objašnjen u radu D. Corydon Hammonda. Govori o mogućnostima neurofeedbacka u svrhu unaprjeđenja intelektualnih i sportskih performansi bez upotrebe lijekova i suplemenata. Neka od područja u kojima neurofeedback može učiniti razliku u sportu su: poboljšanje koncentracije i pažnje, smanjenje anksioznosti, poboljšanje kontrole nad emocijama (samoregulacija), prevladavanje učinaka blagih ozljeda glave i potresa mozga te poboljšanje tjelesne ravnoteže. Sve kompleksnija istraživanja počela su opisivati obrasce moždanih valova povezane sa samim peak performanceom, što nam daje važne podatke koji mogu voditi ka upotrebi neurofeedback treninga za poboljšanje izvedbe u sportu. Jedno takvo istraživanje provedeno je u područjima gimnastike i hokeja (Perry, Shaw, Zaichowsky). U gimnastici, željeli su postići mirniji um koji će minimalizirati utjecaj bilo kakve vanjske distrakcije prije nego što gimnastičar krene izvoditi svoju rutinu, dok su u hokeju željeli postići što više golova u 20 pokušaja 7 metara od gola. Gimnastičari su pokazali napredak u izvedbi, a hokejaši bolju preciznost u pucanju na gol. Još jedno od istraživanja koja se spominju u radu je ono o streljaštvu (Landers, Petruzzello, Salazar, Crews, Kubitz, Gannon i Han). Iskusni strijelci nasumično su podijeljeni u tri grupe. Prva grupa je bila podvrgnuta stvarnom neurofeedback tretmanu, druga grupa je dobila neurofeedback trening sa suprotnim protokolom od prve, a treća nije dobila neurofeedback tretman. Prva grupa je pokazala značajan napredak u izvedbi, dok je druga grupa pokazala značajno smanjenje performansi.

Odavno smo na našem UMO blogu pisali o tome može li neurofeedback biti koristan u sportu. Možemo se prisjetiti i priče o Brunu DeMichelisu, poznatom sportskom psihologu, koji je osmislio Mind room. Tamo je uz posebne analize utakmica, mentalne pripreme i life coaching/mindfulness tehnike, koristio i neurofeedback metodu. Naravno, u cilju je imao poboljšati fokus igrača, smanjiti vanjske utjecaje na performans i prevenirati ozljede. Njegov način rada možda je relativno nepoznat, jer je konkretnu tehniku i pristup u svojem sportskom laboratoriju držao poprilično tajnom, no nije skrivao da je svoj rad u velikoj mjeri bazirao na već poznatim biofeedback i neurofeedback metodama koje je dodatno razvijao i prilagođavao sportu. Zanimljivo je da su te sezone osvojili Svjetsko prvenstvo klubova (2006. god.). Tri godine kasnije DeMichelis je prešao u Chelsea i svoju naprednu tehnologiju i tehnike primjenio na njihove igrače, da bi te sezone klub osvojio Premier ligu i FA kup, a sezonu kasnije ponovo FA kup i Ligu prvaka (jedinu u povijesti kluba).

Uz jake mišiće i “jaka glava” je temelj svakog većeg, ne samo sportskog uspjeha, a “jaku glavu” isto kao i fizičke mišiće treba trenirati da bi bila takva. Neurofeedback nudi neinvazivnu opciju kako to na razumljiv i smislen način i postići a upravo se nalazimo u trenutku kada neurofeedback postaje mainstream u svijet elitnog sporta.

Organizacije koje već koriste neurofeedback treninge za svoje korisnike: