Mentalno zdravlje nije samo odsustvo mentalne bolesti, ono je kontinurana briga o prevenciji i duševnom blagostanju pojedinca i zajednice

Istraživanja pokazuju da se značajn broj ljudi bar jednom u životu nalazi na rubu metalnog oboljenja. Neurofeedback je najbolji vid rane intrvencije u situacijama koje narušavaju mentalno zdravlje.

Svjedočanstva Umo korisnika

Tijekom trenažnog ciklusa naš tim komunicira s vama o provedbi treninga. Ovo su neke od poruka naših korisnika (imena su izmijenjena radi zaštite privatnosti).

Umo Neurofeedback

Uz Umo blagodati neurofeedbacka možete osjetiti bez dodatnog stresa fizičkog odlaska u tuđi prostor. Korištenje Umo opreme je jednostavno, a treninzi su organizirani tako da minimalno opterećuju vašu dnevnu rutinu.

oprema za neurofeedback trening od kuce

Jednostavno

provedba neurofeedback treninga od kuce

Opsežno

dječak tijekom neurofeedback treninga od kuce

Zgodno

Primjene neurofeedbacka kod mentalnih poremećaja

Neurofeedback je proporučljiv kao preventiva jer može olakšati prirodna stanja koja opterećuju mentalno zdravlje, ali i kod niza metalnih poremećaja, kao komplementarna terapija standardnim metodama i psihoterapiji.

Anksioznost

Anksioznost je emocija koju karakterizira neugodno stanje unutarnjeg nemira i uključuje osjećaje straha od očekivanih događaja. Anksioznost se razlikuje od straha po tome što se strah definira kao emocionalni odgovor na stvarnu prijetnju, dok je tjeskoba iščekivanje buduće prijetnje. Kada ta, inače prirodna reakcija, ne nestane s nestankom podražaja, govorimo o vjerojatnom anksioznom poremećaju.

Svaka peta osoba doživjet će barem jednu depresivnu epizodu u svom životu, dok depresija kao kliničko stanje pogađa 3-4 % populacije.
Istraživanja su pokazala da postoji niz markera u EEG signalu koji se mogu povezati s depresijom. Očekivano, pokazalo se i da neurofeedback može blagotvorno djelovati na depresiju.

Impulzivnost sama za sebe nije bolest, mada može biti simptom raznih mentalni poremećaja. Kako god da je definirali, impulzivno ponašanja u pravilu je štetno za osobu koja ga ispoljava. Ovisno o tome u kojoj mjeri je narušeno funkcioniranje, impulzivnost se može tretirati psihofarmacima i psihoterapijom.

Bez obzira na težinu problema, u podlozi takvog ponašanja uvijek je slaba inhibitorna funkcija neurona prefrontalnog korteksa, koja se može pospješivati neurofeedback treninzima.

Burnout je, izgleda, pošast novog doba. Ne egzistira kao medicinska dijagnoza, ali može dovesti do istih. Osoba koja je doživjela burnout nalazi se u stanju da joj mozak jednostavno više ne zna za postojanje opuštenog stanja.

Kako bi se oporavili od burnouta potrebno je prvo maknuti se iz toksične situacije koje nas je dovela to njega, a zatom lagano ponovo izgraditi normalne radne i životne funkcije. Taj proces je dugotrajan i zahtjeva nekoliko vidova rada na sebi, poput psihoterapije, tjelovježbe, boravka u prirodi. Ogroman doprinos oporavku može dati i neurofeedback, konkretno trening jačanja alfa i smanjivanja beta2 valova, koji se pokazao kao izvrstan način ponovnog učenja kako biti opušten i zadovoljan.

Donedavno se ADHD vezivao isključivo za djecu, ali u posljednje vrijeme često se javlja kao nova kategorija mentalnih problema odraslih, iako ne bez kontraverzi. Naime, svaki od simptoma ADHD-a prisutan u odrasloj dobi može biti simptom raznih mentalnih oboljenja koji su rezervirani za odrasle pa je jako teško postaviti decidiranu dijagnozu ADHD-a odraslih. Bez obzira kako se klasificira ta pojava, koja nedvojbeno postoji, znamo da se, kao i kod djece, radi o sniženju izvršnih funkcija. To sniženje može biti takvo da uzrokuje patnju i nemogućnost funkcioniranja, u kojem slučaju se zaista može reći da se radi o psihijatrijskom oboljenju.

Ako se, ipak, radi samo o ograničenoj smetnji, ne možemo reći da se radi o poermećaju, iako zasigurno sprječava pojedinca da ostvari svoj puni potencijal – vrlo često bez da osoba koja je pogođena time uopće bude svjesna uzroka svojih neuspjeha. Bez obzira radi li se o poremećaju, običnoj smetnji, ili čak o potrebi za unapređenjem visokofunkcionalnih osoba, neurofeedback se pokazao kao obećavajuća metoda za poboljšanje izvršnih funkcija.

Kognitivno propadanje se odnosi na postepeni gubitak kognitivnih funkcija, uključujući pamćenje, sposobnost donošenja odluka, pažnju, jezik i percepciju. Razlikujemo 4 kognitivne faze u ljudskom životu:

  • Bez kognitivnog oštećenja (NCI): Ne osjećate nikakve razlike u svojoj sposobnosti razmišljanja ili u složenim vještinama koje čine spoznaju.
  • Subjektivno kognitivno opadanje (SCD): Primjećujete da su neke od vaših misaonih sposobnosti počele opadati, ali ne dovoljno da ometaju vaše svakodnevno funkcioniranje.
  • Blago kognitivno oštećenje (MCI): Doživljavate pad sposobnosti zaključivanja, pamćenja, korištenja jezika, prosuđivanja i točne percepcije svijeta oko sebe.
  • Demencija: Imate problema sa svakodnevnim životnim aktivnostima. To uključuje vožnju, plaćanje računa, brigu o svom životnom prostoru te brigu za svoje tijelo i zdravlje.

Neurofeedback se pokazao kao obećavajući tretman za svaku od navedenih faza. Preliminarne studije sa zdravim sudionicima i različitim kliničkim populacijama sugeriraju da neurofeedback trening može biti učinkovit za poboljšanje funkcije mozga, liječenje kognitivnih i afektivnih simptoma i poticanje plastičnosti mozga (Arns et al., 2017; Sitaram et al. ., 2017.; Thibault i sur., 2018.).

Najnovija istraživanja potvrđuju dugogodišnje iskustvo balgotvornog djelovanja neurofeedbacka u navedenim stanjima. U praksi razlikujemo nekoliko načina na koji neurofeedback pomaže u tim situacijama:

  • Poboljšanje kognitivnih funkcija: Neurofeedback se može koristiti za poboljšanje kognitivnih funkcija koje su pogođene moždanim udarom, kao što su pamćenje, pažnja i izvršne funkcije.
  • Poticanje oporavka motoričkih funkcija: Moždani udar može uzrokovati gubitak motoričkih funkcija, poput slabosti ili gubitka koordinacije. Neurofeedback se može koristiti za poticanje oporavka motoričkih funkcija stimulirajući odgovarajuće regije mozga koje su pogođene.
  • Smanjenje post-moždanog udarnog umora i depresije: Neurofeedback može pomoći u smanjenju simptoma kao što su umor i depresija koji mogu pratiti oporavak od moždanog udara.
  • Regulacija emocionalnih reakcija: Moždani udar može utjecati na emocionalnu regulaciju. Neurofeedback se može koristiti za pomoć u regulaciji emocionalnih reakcija i smanjenju simptoma kao što su anksioznost i iritacija.
  • Poboljšanje općeg stanja mozga: Neurofeedback može pružiti stimulaciju i potporu općem funkcioniranju mozga, što može doprinijeti općem poboljšanju stanja nakon moždanog udara.

Kako ovisnost nastaje, nitko zapravo ne zna, puno je uvjerljivih hipoteza, a sve je ustaljenije razmišljanje da se ne radi samo o lošim izborima. Sigurno je, jedino, da je svaka ovisnost u svojoj suštini destruktivna za ovisnika i njegovu familiju. Moderne metode snimanja mozga dovode do sve većeg broja prepoznatih neuroloških korelata ovisnosti, neki od kojih su u domašaju neurofeedbacka:

  • Žudnje i poticaji: Neurofeedback može ciljati regije mozga povezane s žudnjama i poticajima, pomažući pojedincima da nauče regulirati svoje reakcije na ovisničke znakove.
  • Kontrola impulsa: Ovisnost često uključuje poteškoće u kontroli impulsa. Neurofeedback može trenirati pojedince da moduliraju aktivnost u regijama mozga uključenim u kontrolu impulsa, potencijalno smanjujući impulzivno ponašanje povezano s upotrebom tvari.
  • Regulacija emocija: Mnogi ljudi s ovisnošću imaju poteškoća u reguliranju emocija, što može doprinijeti upotrebi supstanci kao mehanizmu suočavanja. Neurofeedback može pomoći u poboljšanju regulacije emocija ciljajući moždane krugove uključene u obradu emocija.
  • Upravljanje stresom: Stres je česti okidač za ovisničko ponašanje. Neurofeedback može naučiti pojedince kako da samoreguliraju svoje reakcije na stres ciljajući regije mozga povezane sa stresnom reakcijom, poput amigdale i prefrontalnog korteksa.
  • Kognitivne funkcije: Ovisnost može narušiti kognitivne funkcije poput pažnje, pamćenja i donošenja odluka. Neurofeedback može pomoći u poboljšanju kognitivnih funkcija trenirajući pojedince da moduliraju aktivnost u regijama mozga odgovornim za te funkcije.
  • Obrada nagrade: Ovisnost “otima” nagradni sustav mozga, što dovodi do kompulzivnog traženja droge. Neurofeedback može ciljati regije mozga uključene u obradu nagrade, pomažući pojedincima da preoblikuju svoje nagradne krugove i smanje pojačavajuće učinke ovisničkih supstanci.
  • Povećanje motivacije za promjenu: Neurofeedback potencijalno može povećati motivaciju za promjenom pružajući pojedincima konkretnu povratnu informaciju o njihovoj moždanoj aktivnosti i napretku u vještinama samoregulacije.

Važno je razumjeti da iako neurofeedback pokazuje obećavajuće rezultate u tretiranju različitih elemenata ovisnosti, obično se koristi kao dio cjelovitog terapijskog pristupa koji može uključivati terapiju, lijekove i promjene životnog stila.

Blagodati Umo neurofeedbacka

Cjenik

460 €/mj + trošak dostave

Umo Neuro Centar d.o.o.,
L. Ružičke 2, HR-10000 Zagreb,
IBAN: HR6024840081135090068
OIB: 45498161221