Vrlo često čujemo kako je sve više djece s nekom vrstom poteškoća. Potom raspravljamo je li to urota Big Pharme u cilju pospješivanja prodaje lijekova ili se radi o opravdanju za zanemarivanje djeteta ili se stvara lobi stručnjaka mentalnog zdravlja ili se možda radi o utjecaju pretjeranog gledanja televizije i igranja igrica. Sve je to manje važno kada imate dijete koje ima neku poteškoću. Od roditelja djece koja zaista imaju neki problem nećete nikada čuti ništa od navedenog.
Danas postoji zaista velik broj terapija za različite poteškoće, a roditelji su ti koji trebaju odlučiti što je najbolje za njihovo dijete. Na žalost, ta odluka dolazi u najgorem mogućem trenutku. Tijekom razdoblja velikog životnog preokreta, obitelji se suočavaju s novim svijetom naseljenim dotad nepoznatim terapijama, programima, akronimima i stručnjacima. U vremenu kada umoran i zabrinut mozak treba najviše promišljati čini se kao da nikada prije niste bili više zbunjeni. Srećom postoje jasno definirani koraci unutar sustava koje je potrebno napraviti da biste došli do dijagnoze i „prve pomoći“. Ti prvi koraci i usluge zasigurno mnogo pomažu, no odluka o odabiru terapije koja je najbolja za dijete pojavit će se još mnogo puta u životu. Radi toga je potrebno razviti vlastitu metodu kako donijeti tu odluku.
1. Imajte razumijevanja prema sebi
Nitko se nije rodio sa znanjem kako odabrati najbolju terapiju za dijete s poteškoćama. Ono se stječe iskustvom kroz duže vrijeme. Ponekad ćete donijeti krivu odluku i tada trebate biti blagi prema sebi, a ponekad ćete donijeti i dobru odluku i tada se trebate pohvaliti. Do sada ste sigurno već naučili da se na pogreškama uči da biste mogli razumjeti koliko daleko ste zapravo došli.
Važno je i da imate podršku okoline. Što više ljudi to bolje. To trebaju biti ljudi koji će vam reći da nemate dovoljno iskustva, objasniti vam koliko ste već napredovali do tada i da je taj proces puno teži nego što se vama čini. Netko tko će vam ponovno objasniti da vas dijete ne dovodi do ludila namjerno, iako VI to i znate, ali ponekad zaboravite jer ipak ste i vi samo čovjek.
Kao asocijaciju možete koristiti prste ruke. Na svakom prstu neka bude jedna osoba. Na palcu neka bude ona na koju se najviše možete osloniti i mislite da će vam najčešće biti dostupna. Poredajte osobe na koje možete računati sve do malog prsta. Kada upadnete u krizu najprije zovete osobu na palcu. Ako je ne možete dobiti idete na kažiprst i tako redom dok nekoga ne dobijete. Tako uvijek imate listu ljudi kojoj se možete obratiti kada vam je najteže, a ako se prva ne javi ne morate očajavati jer znate da imate još nekoliko njih koji će možda biti dostupni. Tako ćete se osjećati sigurnije i stabilnije, što vam svakako treba.
2. Postavite ciljeve
Vrlo važan korak u svakom procesu jest definirati problem koji želite riješiti. Zapravo je vrlo jednostavno, ako ne znate što tražite nećete to ni pronaći. Morate znati što vi i vaše dijete želite postići terapijom da biste pronašli terapiju koja bi mogla pomoći u zadovoljavanju te potrebe.
Mnogi zdravstveni stručnjaci će vas provesti kroz proces postavljanja ciljeva, a ako to ne učine, inzistirajte na tome. Kada postavljate ciljeve krenite od nekog širokog područja, primjerice „Želim da moje dijete počne govoriti“. Potom razmišljajte o jasnim i definiranim ishodima koji će vam pomoći putem, primjerice „Želim da moje dijete koristi jezik kada traži hranu ili piće“.
Možete to zamisliti i kao stepenice. Ne očekujete da bi se netko mogao u jednom koraku uspeti preko 10 stepenica, nego znate da mora ići stepenicu po stepenicu. Ponekad će biti i koja unatrag, ali je moguće doći do cilja.
3. Morate razumjeti terapiju
Ne možete biti stručnjak za svaku terapiju koja se nudi. Čak ni oni koji cijeli svoj život posvete radu i proučavanju djece s teškoćama nisu stručnjaci za baš sve. Ali kada svedete izbor na nekolicinu terapijskih pristupa, važno je da znate što vam se nudi.
Neka jednostavna pitanja koja možete postaviti stručnjaku, a koja vam mogu olakšati odluku jesu:
- Kakva je terapija? Morate znati što točno terapija uključuje.
- Koja je racionala terapije? Morate znati zašto bi ta terapija mogla biti učinkovita kod vašeg djeteta.
- Je li terapija sigurna? Morate znati da terapija neće naškoditi vašem djetetu.
- Ima li takva terapija pozitivnih efekata? Morate znati postoje li znanstvene potvrde te terapije.
Ako vas odgovori na ova pitanja zadovoljavaju, odvažite pozitivne i negativne strane tih informacija.
Morate razumjeti i vremensko i financijsko opterećenje te kakve implikacije to ima na život vaše obitelji. Uvijek budite na oprezu kod prenapuhanih izjava i obećanja jer su gotovo uvijek predobra da bi bila istinita. Neka od upozorenja mogu biti izjave o „liječenju“, ili tvrdnje tipa „za svu djecu je isto, neovisno o poteškoći o kojoj se radi“. Pretjeranu upotrebu znanstvenih izraza koji vam nisu jasni i neproporcionalno visoke cijene također treba uzeti s dozom rezerve.
Na temelju svih skupljenih informacije trebate naći ono što odgovara vašoj obitelji. Dobra analogija se može povući sa spojevima: netko može biti savršen po svim standardima, ali mora biti savršen za vas. Odnos koji terapeut ima s vašim djetetom izuzetno je važan i ključan je za uspjeh bilo kakve terapije. Stoga i to treba imati na umu.
4. Pregled svih informacija
Informacije s kojima raspolažete u danom trenutku jedine vam mogu pomoći u donošenju najbolje odluke. Međutim, važno je i da znate da se okolnosti mogu promijeniti s vremenom. Nešto što vama i djetetu odgovara u jednom trenutku, ne znači da će odgovarati i za godinu dana.
Pratite napredak svog djeteta, pregledajte pozitivne i negativne strane terapijskog pristupa i sagledajte situaciju u kojoj se vaša obitelj nalazi. Procijenite odgovara li vam to i tek se onda odlučite.
Bilo da ste svjesni toga ili ne, vi ste ekspert za poteškoću koju vaše dijete ima. Razumijevanje svega što se nudi i poznavanje vašeg djeteta zaista vas čini stručnjakom. Jedini tko je veći stručnjak od vas je vaše dijete koje ima tu poteškoću.
Ako imate jasan cilj terapije, kao i pregled pozitivnih i negativnih strana koje pojedina terapija nudi, smanjujete ulogu puke sreće u cijelom procesu. Razgovarajte i s drugim roditeljima koji se suočavaju s istim problemima kao i vi. Ispitujete, istražujte i planirajte.
I, zapamtite, da uvijek znate više nego što mislite.
Josipa Bosak, mag.psych.
