Digitalni mediji u životu djeteta

Razvoj tehnologije i digitalnih medija doveo je do toga da svakodnevno koristimo medijske sadržaje, informiramo se i komuniciramo putem elektroničkih medija. Digitalni mediji poput televizije, računala, tableta, kamere, pametnih telefona i igraćih konzola, integrirani su u sve aspekte svakodnevnog života. Digitalni mediji utječu na mnoge aspekte dječjeg razvoja i funkcioniranja i taj utjecaj može biti poticajan ako se koriste na siguran i primjeren način uz vodstvo odrasle osobe.

Kada govorimo o utjecaju digitalnih medija na djecu trebamo uzeti u obzir razvojne osobine djeteta, svrhu i obilježja medijskih sadržaja kojem je dijete izloženo i djetetovo društveno i obiteljsko okružje (Lowes i Tiggemann, 2003).

Roditelji i druge odrasle osobe koje brinu o djeci imaju velik utjecaj na djetetov pristup medijima u vremenskom i sadržajnom smislu jer mogu pratiti, kontrolirati i regulirati koliko se i kada djeca koriste brojnim medijskim platformama, koliko će se i što gledati kao i kada će se gledati i u kojem kontekstu. Na taj način, ali i svojim primjerom te navikama i načinima korištenja medija, roditelji oblikuju dječje navike korištenja digitalnih medija te potiču pozitivne i ublažavaju negativne učinke korištenja medijskih sadržaja. Koristan dokument za roditelje i ostale odrasle osobe koje su uključene u odgoj djece je Preporuka za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija u čijoj su izradi, uz članove Vijeća za elektroničke medije i stručne službe Agencije za elektroničke medije, sudjelovali stručni suradnici psiholozi, sociolozi i edukacijski-rehabilitatori. Nadalje, postoje brojni kvalitetni članci o medijima i dječjem razvoju na internetskoj stranici www.medijskapismenost.hr .

Četiri tipa roditelja s obzirom na regulaciju audiovizualnih sadržaja

Digitalni mediji zbog mnoštva podražaja okupiraju dječju pažnju, vrlo su stimulativni i djeci tako zanimljivi da roditelji to često koriste kao sredstvo nagrađivanja ili kažnjavanja koje se sastoji od uskraćivanja ili dopuštanja gledanja televizije ili korištenja tableta. Neki su istraživači prepoznali četiri tipa roditelja s obzirom na regulaciju gledanja audiovizualnih sadržaja – restriktivni, nerestriktivni, promotivni i selektivni (Rosengren i Windahl, 1989).

Restriktivni roditelji strogo ograničavaju sadržaje kojima je dijete izloženo. Njihova djeca gledaju manje sadržaja neprimjerenih za djecu, no gledaju i manje obrazovnog programa te su sklonija gledanju televizije kada roditelji nisu prisutni. Za razliku od njih, nerestriktivni roditelji slabije potiču djecu na gledanje, ali ne ograničavaju sadržaje koje dijete gleda. Njihova djeca mnogo rjeđe gledaju edukativne programe, a najviše gledaju zabavne programe i to bez nazočnosti roditelja pa mogu biti izložena neprimjerenim sadržajima. Promotivni roditelji potiču djecu na gledanje, no slabo reguliraju djetetovo gledanje te njihova djeca najčešće gledaju sadržaje s njima, što omogućuje roditelju da prokomentira sadržaje koji se gledaju. Naposljetku, selektivni roditelji ohrabruju gledanje, no više biraju i ograničavaju sadržaje tako da djeca gledanju manje zabavnih, a više obrazovnih i infromativnih emisija.

Savjeti za roditelje

1. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Američkoj pedijatrijskoj akademiji, djeca do dvije godine ne bi trebala uopće biti izložena tehnologiji, djeca od 3 do 5 godina moraju imati ograničenja na jedan sat dnevno, a djeca od 6 do 18 godina na dva sata dnevno.
2. Treba postaviti pravila korištenja digitalnih medija, odnosno, kada, gdje i koliko vremena. Najvažnije je biti dosljedan prilikom provođenja pravila.
3. Treba postaviti vremensko ograničenje korištenja digitalnih medija. Djetetu će biti lakše prekinuti korištenje digitalnih medija ako mu najavimo 10 minuta prije kraja vremenskog ograničenja te zatim upozorimo 5 minuta prije isteka vremenskog ograničenja. Veća je mogućnost da će dijete burnije reagirati ili pružati otpor ako mu samo na kraju vremenskog ograničenja naglo kažemo da je vrijeme isteklo i ugasimo digitalne medije.
4. Važno je da se digitalni uređaji ne koriste neposredno prije spavanja te da aktivnosti pred ekranima ne ometaju vrijeme provedeno u tjelesnoj aktivnosti ili igri na otvorenom.
5. Roditelji bi trebali odrediti zajedničko vrijeme bez korištenja medija, primjerice za vrijeme zajedničkog obroka, za vrijeme vožnje ili za vrijeme obiteljskog druženja i okupljanja.
6. Roditelji bi trebali biti pratiti sadržaj kojem je dijete izloženo te komentirati i objasniti djetetu određene stvari koje je vidjelo.
7. Roditelji bi trebali podučavati djecu na koji način i u koje svrhe se koriste digitalni mediji. Mogu usmjeriti djecu da koriste digitalne medije u edukativne svrhe i kao podršku pri učenju.
8. Roditelji bi trebali učiti djecu odgovornom ponašanju na internetu te učiti djecu tome da se obrate njima ili nekoj drugoj odrasloj osobi kada naiđu na neprimjeren sadržaj ili ako su žrtve nasilja na internetu.
9. Postoje aplikacije koje roditelji mogu instalirati kao zaštitu od neprimjerenih sadržaja te s vremenskim ograničenjem.

Digitalni mediji kao podrška tradicionalnim obrazovnim sadržajima

Digitani mediji mogu biti vrlo poticajni za dječji razvoj kada se koriste kao podrška tradicionalnim obrazovnim sadržajima. Pod tradiconalim obrazovnim sadržajima mislimo na povećalo, knjigu, slikovnicu, zemljopisnu kartu i slično. Roditelji i druge odrasle osobe koje su uključene u život djeteta odgovorne su da se digitalni mediji koriste na siguran i primjeren način. Primjerice, za djecu predškolske dobi postoje ICT-AAC aplikacije koje su se pokazale kao dobra podrška djeci pri učenju slova, oblika, količine, glasovne analize i sinteze (Slovarica, Matematički vrtuljak, Glaskalica, Pamtilica i slično). Navedene aplikacije mogu se koristiti kao podrška pri usvajanju boja, oblika, životinja, predčitalačkih i predmatematičkih vještina. Nadalje, kada dijete uči gradivo iz geografije pozitivan način korištenja digitalnih medija jest pronaći određena odredišta diljem svijeta na internetu odnosno na Googleovim kartama, kako bi dijete produbilo svoje zanimanje i razumijevanje određene teme. Postoje i razne kvalitetne dokumentarne emisije koje mogu produbiti znanje iz lektire, povijesti i drugih školskih predmeta.

Kod nas u Umo igraonici koristimo digitalne medije u kontroliranim uvjetima, na siguran način i uz vodstvo odraslog s ciljem optimaliziranja funkcioniranja. Pomno biramo sadržaje kojima su djeca izložena te u treningu koristimo digitalne medije 30 minuta. U samom treningu uz digitalne medije koristimo tradicionalne obrazovne sadržaje poput labirinta, križaljke, igre Sudoku i razne druge zadatake za poboljšanje pažnje, fokusa i vizualne percepcije.

Zaključno

Vrijedno je spomenuti istraživanje koje je provedeno u Sjedinjenim Američkim Državama 2013. godine u kojem je ispitano postoji li povezanost između prevalencije ADHD-a i intenziteta sunca. Rezultati istraživanja pokazali su nižu prevalenciju ADHD-a u područjima koja imaju više sunčanih dana. Ovaj podatak je vrlo vrijedan jer upućuje na novo razumijevanje faktora koji su u podlozi ADHD poremećaja. Dakle, od velike je važnosti da dijete spoznaje svijet koji ga okružuje putem tradicionalnih medija i boravkom u prirodi. Ako pri tome dijete koristi digitalne medije kao podršku tradicionalnim obrazovnim sadržajima, a ne kao dominantan način spoznavanja svijeta te u kontroliranim uvjetima, tada poticajno djelujemo na djetetov kognitivni, socio-emocionalni i govorno-jezični razvoj.

Sara Dugić, mag.psych.

Literatura:

Agencija za elektroničke medije : Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija. Preuzeto na: http://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2016/09/medijska-pismenost-preporuke-dokument.pdf

Arns, M. van der Heijden, K.B., Arnold, L.E. & Kenemans, J.L. (2013) Geographic variation in the prevalence of ADHD: The Sunny perspective. Society of Biological Psychiatry, 1-6.

Lowes J., Tiggemann M. (2003). Body dissatisfaction, dieting awareness and the impact of parental influence in young children. British Journal of Health Psychology, 8 (2), 135-47.

Rosengren, K. E. and Windahl, S. (1989). Media Matter: TV Use in Childhood and Adolescence. Norwood, NJ: Ablex.