Dijagnostičko-statistički priručnik mentalnih oboljenja – DSM-V definira poremećaj iz spektra autizma kao:

• Trajan deficit u socijalnoj komunikaciji i socijalnoj interakciji
• Ograničeni, repetitivni obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti
• Simptomi moraju biti prisutni u ranom razvojnom razdoblju (prije 3. godine)
• Simptomi uzrokuju klinički značajno oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim važnim   područjima funkcioniranja
• Ove smetnje se ne mogu bolje objasniti intelektualnim razvojnim poremećajem ili općim razvojnim zaostajanjem

Trajan deficit u socijalnoj komunikaciji i socijalnoj interakciji uključuje deficit u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji te u uspostavljanju, održavanju i razumijevanju odnosa, a mogu biti različite težine. U ograničene, repetitivne obasce ponašanja, interesa i aktivnosti mogu spadati (za dijagnozu je potrebno barem dvoje prisutnih):

• ograničeni ili repetitivni pokreti, korištenje predmeta ili govora
• inzistiranje na istovjetnosti i nefleksibilno priklanjanje rutinama
• jako ograničeni, kruti interesi neobičnog intenziteta ili fokusa
• hiperreaktivnost ili hiporeaktivnost na senzoričke podražaje ili neobičan interes za senzoričke aspekte okoline.

Poremećaj iz spektra autizma može se javiti sa ili bez popratnog intelektualnog i/ili jezičnog oštećenja, te ga valja razlikovati od socijalnog komunikacijskog poremećaja. Razina težine poremećaja iz spektra autizma varira od one koja zahtijeva podršku do one koja zahtijeva vrlo veliku podršku.

Unatoč kompliciranoj problematici dijagnostike i još uvijek često prisutnim dilemama, što zbog etiologije, a što zbog raznolikosti teškoća, u zadnjih 20 godina itekako se pokazao veliki napredak u samoj dijagnostici, terapiji i rehabilitaciji na ovom području.

Jedan dio tog napretka može se zahvaliti i otkriću efikasnosti neurofeedback metode među ovom skupinom poremećaja. Danas postoje različite studije koje su istražile djelovanje neurofeedbacka na poremećaje iz spektra autizma. Neka istraživanja opisala su efekte na jednoj osobi ili više njih, dok su neka istraživanja usporedila dvije skupine ispitanika od kojih je jedna bila podvrgnuta neurofeedback treninzima, a druga nije. Svi sudionici su bili djeca ili adolescenti, 88% od njih su bili dječaci (jer je poremećaj učestaliji kod muškog spola). Istraživanja su pratila promjene u ponašanju sudionika (primijećeno od strane roditelja i učitelja), kognitivnom funkcioniranju i EEG-u.

U istraživanjima se pokazalo da je neurofeedback imao pozitivnog utjecaja na simptome karakteristične za spektar poput slabije socijalizacije i teškoće komunikacije. Također, primijećen je napredak u samopouzdanju osobe, pokazivanju empatije i fleksibilnosti u prilagodbi na nove situacije (kognitivna fleksibilnost). Kod ispitanika su se smanjili anksioznost, ispadi bijesa i nagle promjene raspoloženja. Promjene su izvijestili roditelji i učitelji uz pomoć različitih skala i upitnika ili putem intervjua. Neurofeedback je pokazao i pozitivne pomake u kognitivnom funkcioniranju sudionika, što je bilo lakše objektivno evaluirati od promjena u ponašanju. Koristili su se razni zadaci prije i poslije neurofeedback tretmana. Najveći pomak dogodio se u već spomenutoj kognitivnoj fleksibilnosti odnosno sposobnosti da osoba uvidi i izmijeni ponašanje s obzirom na uvjete u određenoj situaciji. Osobe s poremećajem iz spektra autizma često imaju teškoća u svakodnevnom funkcioniranju upravo zbog problema na tom području, u vidu otpora prema promjenama i teškoćama tranzicije između aktivnosti. Neka istraživanja pokazala su dodatne napretke u pažnji, inhibiciji nepoželjnih ponašanja i planiranju unaprijed, što ukazuje na generalno poboljšanje u izvršnim funkcijama. Spominju se i poboljšanja vizuoperceptivnih sposobnosti i jezičnih vještina nakon neurofeedback tretmana. Ono što je pridonijelo još jednom objektivnom načinu evaluacije napretka je uvid u EEG osobe. S obzirom na to da se neurofeedback fokusira na promjene u moždanoj aktivnosti, nije bilo teško izmjeriti je li došlo do promjena ili ne. Većina istraživanja usporedila je EEG prije i nakon ciklusa treninga i pronašla da je došlo do promjena. Promjene su ovisile o individualiziranom protokolu koji se koristio. Na primjer, ako se radilo na smanjivanju amplituda theta valova, došlo je do smanjivanja. Ako se radilo na normalizaciji theta/beta omjera, došlo je do optimiziranja, odnosno do vrijednosti tipičnih za populaciju.

Uspjeha u radu s djecom s poremećajem iz spektra autizma ima i UMO igraonica. Neke studije slučaja istražili smo unutar kuće. Na primjer djevojčica od 7 god. sa simptomatologijom karakterističnom za poremećaj iz spektra autizma, nakon 40 neurofeedback treninga mijenja svoje ponašanje. Bolje se samoregulira, iz čega proizlazi manje motoričkog nemira i manje emocionalnih ispada bijesa. Majka navodi da djevojčica puno rjeđe ulazi u stanja u kojima ne može kontrolirati svoje ponašanje. Također navodi da se sada uključuje u aktivnosti koje je prije izbjegavala, kao što su crtanje i pisanje, te da u drugim terapijama u koje je uključena bolje usvaja i napreduje.

Postavlja se pitanje je li neurofeedback lijek za autizam. Nemoguće je izliječiti određena stanja, pogotovo kada se radi o stanjima organski poremećene moždane regulacije. Ono čemu može pridonijeti, kako smo iz istraživanja vidjeli, je općenito boljem funkcioniranju mozga, koji će zatim ublažiti neke od najčešćih simptoma spektra. Pomoću neurofeedbacka ljudi mogu naučiti ublažiti određene simptome, tj. poboljšati generalno funkcioniranje te tako postići veću funkcionalnost u svakodnevnim aktivnostima. Bitno je naglasiti da tretmani neurofeedbacka trebaju teći po nekim određenim pravilima, osim strogo individualiziranog pristupa, potreban je i educirani terapeut, motivirani klijent, te naravno prava mjera. Dakle, iznimno je važno da treninzi traju dovoljno dugo, da se odvijaju kontinuirano i tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Ipak se radi o promjeni moždanih obrazaca, što apsolutno nije proces koji se može i treba odviti preko noći.

Danas obilježavamo Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Od 1999. međunarodni simbol svjesnosti o autizmu je vrpca od šarenih puzzli. Takav uzorak odražava kompleksnost autističnog spektra. Različite boje i oblici simboliziraju raznolikost osoba i obitelji koje žive s poremećajem iz spektra autizma. Svjetlina vrpce označava nadu da će sve osobe s autističnog spektra voditi ispunjene živote zahvaljujući povećanju svjesnosti o autizmu, ranoj intervenciji te potrebnim uslugama i podršci.

Činjenice o poremećaju iz spektra autizma:

Atipičan: Djeca s poremećajem iz spektra autizma izgledaju baš poput bilo kojeg drugog djeteta. Autizam mijenja samo način na koji njihov mozak radi.

Unikatan: Djeca s poremećajem iz spektra autizma imaju neurorazličit mozak.

Topao: Djeca s poremećajem iz spektra autizma vole imati prijatelje i stvarati nova prijateljstva!

Inspirativan: Neurotipično dijete može puno naučiti od djeteta s poremećajem iz spektra autizma, i obrnuto.

Zanimljiv: Djeca s poremećajem iz spektra autizma uživaju u istim stvarima kao i druga djeca:  igri, glazbi, rođendanima…

Autentičan: Djeca s poremećajem iz spektra autizma često imaju vrlo specifične interese o kojima znaju značajno više od prosječne osobe.

Misteriozan: Mnogi ljudi ne znaju puno o autizmu, stoga im je ponekad teško razumjeti ponašanja djeteta s poremećajem iz spektra autizma.

LITERATURA:

1. Američka psihijatrijska udruga (2014). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje DSM-5. 5.izd. Zagreb: Naklada Slap.
2. Bujas-Petković, Z., Frey-Škrinjar, J. i sur. (2010). Poremećaji autističnog spektra: značajke i edukacijsko-rehabilitacijska podrška. Zagreb: Školska knjiga
3. Chan, A.S., Sze, S.L., & Cheung, M. (2007). Quantitative Electroencephalographic Profiles for Children With Autistic Spectrum Disorder. Neuropsychology, 21 (1), 74-81
4. Coben, R. & Padolsky, I. (2007). Assessment-guided neurofeedback for autistic spectrum disorders. Journal of Neurotherapy, 11, 5-23.
5. Coben, R., Ricca R. (2014). EEG Biofeedback for Autism Spectrum Disorder: A Commentary on Kouijzer et al.
   Hill,E.L.(2004). Executive dysfunction in autism, Trends in Cognitive Sciences, 8, 1, 26-32
6. Jarusiewicz, B. (2002). Efficacy of neurofeedback for children in the autistic spectrum: A pilot study. Journal of Neurotherapy, 6, 39–49.
7. Kouijzer, M.E.J., de Moor, J.M.H., Gerrits, B.J.L., Congedo, M., & van Schie, H.T. (2009a). Neurofeedback improves executive functioning in children with autism spectrum disorders. Research in Autism Spectrum Disorders, 3, 145- 162.
8. Mirjam E.J. Kouijzer, Hein T. van Schie, Berrie J.L. Gerrits, and Jan M.H. de Moor. Neurofeedback Treatment for Autism Spectrum Disorders – Scientific Foundations and Clinical Practice,
9. Sichel, A. G., Fehmi, L. G., & Goldstein, D. M. (1995). Positive outcome with neurofeedback treatment in a case of mild autism. Journal of Neurotherapy, 1 (1), 60-64.
10. Thompson, L., Thompson, M., & Reid, A. (2010). Neurofeedback Outcomes in Clients with Asperger’s Syndrome. Applied Psychophysiology and Biofeedback, 35, 63-81.
11. http://www.eeginfo.com/what-is-neurofeedback.php

Objava Poremećaj iz spektra autizma i neurofeedback pojavila se prvi puta na Neurofeedback Online.

Kada netko govori o autizmu, većina ljudi povezuje ovaj poremećaj sa likom Kišnog čovjeka, a u posljednje vrijeme i Sheldona Coopera. Što nije u potpunosti krivo, ali nije niti u potpunosti točno. Kišni čovjek je savant, unatoč sniženim kognitivnim kapacitetima i lakim intelektualnim teškoćama on je briljantan u jednom području – matematici. Ali s druge strane ima sve ostale prethodno navedene karakteristike autističnog poremećaja. Sheldon s druge strane ima iznimno visoke intelektualne sposobnosti, a opet ima elemente autističnog spektra, točnije on ima Aspergerov sindrom. Zapravo je stvar u tome da su i Kišni čovjek i Sheldon Cooper negdje unutar autističnog spektra. A nova klasifikacija ovog poremećaja ih razlikuje upravo na taj način.

Autizam je neurorazvojni poremećaj čija su glavna obilježja slaba socijalna interakcija i komunikacija i ponavljajući obrasci ponašanja. Prema novijoj klasifikaciji razlikujemo tri stupnja Poremećaja iz autističnog spektra – PAS (u prijašnjim klasifikacijama smo imali različite poremećaje koji su bili svaki za sebe kao npr. Aspergerov sindrom, Rettov sindrom, Autizam, Pervazivni razvojni poremećaj, Dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu). Ovom novom klasifikacijom diferenciraju se 3 razine poremećaja. Obzirom na stupanj u kojem ometaju svakodnevno funkcioniranje i koliko je potrebno podrške. Odnosno laički govoreći, koliko su spektar i problemi sa spektra izraženi, određuje se na kojoj razini unutar spektra se osoba nalazi.

Za određivanje dijagnoze F84 (PAS), postoje dvije skupine simptoma koje se procjenjuju, a potrebno je odrediti postoje li navedeni simptomi i u kojoj mjeri oni postoje, odnosno koliko su izraženi. Da bi se potvrdila dijagnoza moraju postojati simptomi iz obje kategorije.

Prva skupina simptoma obuhvaća socijalnu komunikaciju:

• Deficit u socio-emocionalnoj recipročnosti
• Deficit u neverbalnoj komunikaciji i ponašanju
• Deficit u razvoju, održavanju i razumijevanju odnosa

Druga skupina simptoma se odnosi na ponašajne (bihevioralne) pokazatelje:

• Stereotipna ili repetitivna ponašanja (motorička ili govorna)
• Rutine i ritualna ponašanja (rigidnost i nefleksibilnost)
• Usko specifični interesi s intenzivnim fokusom pažnje
• Senzorna hiper/hipo osjetljivost

Dakle, nema govora o intelektualnim sposobnostima i one nisu kriterij za određivanje dijagnoze. Tako da kod djece iz autističnog spektra možemo naći iznimno inteligentne osobe ili pak osobe sa umjerenim ili teškim intelektualnim poteškoćama. I istraživanja koja su ispitivala taj odnos idu u prilog navedenom jer su dobiveni vrlo raznoliki rezultati, ali u većini njih je ipak pokazano da je veći postotak onih sa lakim ili umjerenim intelektualnim poteškoćama.

Prema ovoj klasifikaciji Sheldon bi ulazio u prvu razinu ili visoko funkcionirajući autizam (Aspergerov sindrom), jer ne zahtjeva konstantnu podršku (Leonard se ne bi složio sa ovim) i to mu ne ometa u potpunosti svakodnevno funkcioniranje. Osobe koje se nalaze na ovoj razini kontinuuma imaju problema sa započinjanjem socijalnih interakcija, te evidentno vrlo netipično i neuobičajeno odgovaraju na pokušaje drugih da uspostave interakciju. Nefleksibilnost u promjeni ponašanja stvara im problem u više različitih područja, te teško napuštaju neku aktivnost koja im je zabavna.

Kišni čovjek bi pak pripadao razini dva jer zahtjeva veću podršku i njegove poteškoće mu znatno ometaju svakodnevno funkcioniranje. I uz podršku teško uspostavlja socijalnu interakciju, sam gotovo uopće ne, a na pokušaj drugih da uspostave interakciju ili uopće ne reagira ili su te reakcije neuobičajene. Njegova repetitivna ponašanja se pojavljuju vrlo često, a temu od iznimnog interesa ili fokusa teško može napustiti.

Posljednja, treća razina poremećaja iz autističnog spektra zahtjeva vrlo znatnu podršku. Imaju velike deficite u verbalnoj i neverbalno komunikaciji, vrlo rijetko započinju socijalnu interakciju, te minimalno reagiraju na pokušaje komunikacije iz okoline, već samo na ono što će zadovoljiti njihove osnovne potrebe. Vrlo su nefleksibilni i svaka promjena izaziva frustraciju, stereotipna ponašanja ometaju funkcioniranje u svim područjima, te imaju velikih problema s pažnjom.

Moram naglasiti da je klasifikacija ovih likova učinjena samo na temelju njihovih autističnih simptoma, ne uzimajući pritom u obzir njihovu inteligenciju. Na svakoj od ovih razina mogu se pronaći i osobe koje imaju iznimne intelektualne sposobnosti, ali i osobe sa lakim i teškim intelektualnim teškoćama.

Poremećaji iz autističnog spektra su možda i jedni od najstrašnijih dijagnoza za roditelje. Kada primijete da je nešto kod njihova djeteta neobično, najprije pokušavaju to zanijekati misleći si da su umislili jer je dijete ionako malo (obično se autizam dijagnosticira oko 2-3 godine života). Kada saznaju potrebno je neko vrijeme da prihvate novo stanje stvari, a onda najčešće žele naučiti što više mogu, kako bi pronašli što više tehnika, metoda i terapija za svoje dijete kako bi mu pomogli da stekne što je moguće više vještina za što samostalniji život. I kada krenu sa svim tim terapijama doći će i rezultati, jer što god da radite sa svojim djetetom (ako se to radi pravilno) sigurno ćete vidjeti neki rezultat. Tako da je radom sa djetetom vremenom moguće „skinuti“ dijagnozu autizma. Jer najčešće većina terapija radi na bihevioralnim simptomima (repetitivna ponašanja, senzorna osjetljivost i sl.) pa se tako onda dijete može riješiti simptoma iz te kategorije i time ono više ne zadovoljava preduvjet da postoje simptomi iz obje skupine i dijagnoza više ne vrijedi. Ali to ne znači da je autizam izliječen. On uvijek ostaje jer upravo ti simptomi koji su specifični za autiste se teško mogu u potpunosti riješiti (ovdje ponajviše govorimo o težim oblicima autizma, kod visoko funkcionirajućeg autizma može biti i potpunog oporavka).

Ono što je cilj svakog roditelja djeteta sa poremećajem iz autističnog spektra (ili njihovim bližnjima) je omogućiti mu da što uspješnije može funkcionirati samostalno – da kao Sheldon imaju samostalan život, dobar posao, prijatelje i romantičnu vezu. Istraživanja i klinička praksa su pokazali da je to moguće postići neurofeedback treningom.

Ono što je ključno kod svih poremećaja iz autističnog spektra je da su to sve neurološki poremećaji, odnosno postoji neka disregulacija u mozgu.

U neurofeedback krugovima često se govori da je autizam poremećaj „desnog mozga“, odnosno desne moždane hemisfere. Zašto je tome tako? Zato što je kod većine ljudi desna hemisfera nedominantna, odnosno lijeva hemisfera je zadužena više za izvršne i logičke funkcije, dok je desna strana mozga više zadužena za procesiranje emocija i uz njih vezana ponašanja (kao što su socijalna komunikacija i interakcija). Naravno, ne govorimo o potpunoj hemisfernoj lateralizaciji jer svi dijelovi mozga međusobno komuniciraju i pokreću određene funkcije, ali ovo su ugrubo podjele funkcija hemisfera.

Neurofeedback može biti vrlo učinkovit u poboljšanju bihevioralnih simptoma autizma. Pokazano je da dolazi do smanjivanja stereotipnih ponašanja i senzorne osjetljivosti, povećanja fleksibilnosti pažnje i smanjenja rigidnosti. Ali isto tako istraživanja (i naša klinička iskustva) pokazuju da je moguće poboljšati i socio-emocionalnu komponentu, olakšati im razumijevanje osjećaja drugih, bolje razumijevanje nekih socijalnih situacija, ali i da pomaže kod motorne (nemogućnost produkcije afektivnih komponenti govora)  i senzorne aprozodije (nemogućnost interpretacije emocionalne komponente govora) koje se također mogu javiti kod osoba sa PAS.

Neurofeedback trening na neki način „otvara prozor“ u taj nepoznati autistični svijet pa vrlo često dolazi i do boljeg kontakta očima, postaju topliji, izražavaju emocije, započinju interakciju. Vrlo često (posebno kod vrlo male djece) prvi znakovi poboljšanja nakon neurofeedback treninga se vide u njihovoj igri. Ona postaje smislenija, ostvaruju odnose među likovima koji sudjeluju, pozivaju druge na igru i uključuju ih u aktivnosti. Na taj način daju drugima da uđu u njihov svijet i izražavaju svoje osjećaje. Ne možemo izliječiti autizam, ali neurofeedback je pokazao da je zaista moguće ako ništa drugo barem malo odškrinuti vrata toga svijeta, a većini roditelja to već jako puno znači.

Pa onda vratimo se na početak, je li Kišni čovjek ili Sheldon Cooper? Ili nešto treće? Važno je znati koliko jako su izraženi simptomi kod djeteta kako bi mu se moglo pristupiti na pravilan način i prilagoditi bilo koju vrstu terapije. Na taj način imate sve informacije i možete učiniti ono što je najbolje za dijete.

Neka ono bude Sheldon, nespretan, a opet vrlo uspješan. I nemojte zaboraviti – On nije lud, majka ga je vodila na testiranje.

Josipa Bosak, mag.psych.

Objava Je li Kišni čovjek ili Sheldon Cooper? pojavila se prvi puta na Neurofeedback Online.