U kojoj mjeri je ponašanje u djetinjstvu povezano sa socio-ekonomskim statusom u odrasloj dobi?
Kako bi se odgovorilo na ovo pitanje, provedeno je niz istraživanja u kojima se godinama pratilo djecu sve do odrasle dobi. Ta istraživanja pokazuju kako su brojni problemi u djetinjstvu, poput slabije pažnje, hiperaktivnosti i agresije povezani s nezaposlenošću, nižim prihodima i slabijim imovinskim stanjem u ranoj odrasloj dobi. To nam je važno jer su osobe s nižim prihodima pod većim rizikom od stresa, ovisnosti o socijalnoj pomoći, mentalnih bolesti, lošijeg zdravlja i prerane smrti. S obzirom na to da su problemi u ponašanju tijekom ranog djetinjstva povezani s različitim životnim ishodima, uključujući niže prihode, važno je točno odrediti koja su to ponašanja kako bismo ih što ranije pratili kod djece te im mogli pomoći.
Povezanost između ponašanja u djetinjstvu i buduće zarade potvrđena je brojnim istraživanjima. Djeca koja često ulaze u sukobe s vršnjacima te koja su nemarna i ne dovršavaju zadatke, vrlo vjerojatno će postizati lošije rezultate u školi, te kasnije na poslu, što može biti povezano s nižim prihodima. S druge strane, djeca koja se ponašaju prosocijalno, imat će bolje odnose s vršnjacima, manje problema u adolescenciji, veća obrazovna dostignuća, što može povećati njihov društveni i ekonomski kapital, između ostalog i visinu plaće u odrasloj dobi. Ovu vezu su potvrdila istraživanja koja su pratila sudionike od djetinjstva do odrasle dobi. Slabija pažnja, hiperaktivnost i antisocijalno ponašanje u dobi od 10 godina te niža samokontrola u dobi između 3 i 11 godina, povezani su s nižim prihodima i slabijim imovinskim stanjem u ranoj odrasloj dobi (26 – 36 godina). Socijalne i emocionalne vještine u predškolskoj dobi povezane su sa sposobnosti zadržavanja posla u dobi od 25 godina, a pozitivni odnosi s vršnjacima u dobi od 10 godina s višim prihodima u dobi od 26 godina.
Za razliku od nekih drugih faktora koji su tradicionalno vezani uz više prihode, poput kvocijenta inteligencije i socio-ekonomskog statusa obitelji, na rana ponašanja možemo utjecati i mijenjati ih, zato bismo se na njih trebali usmjeriti u ranoj intervenciji.
Ove godine u Kanadi je provedeno prvo istraživanje koje je povezalo ponašanja u predškolskoj dobi s objektivnim pokazateljima godišnje zarade 3 desetljeća kasnije, na velikom uzorku s podjednako zastupljena oba spola. U njemu je sudjelovalo 2 850 sudionika koji su praćeni 30 godina, od njihove šeste godine pa sve do odrasle dobi. Ispitivala se povezanost između 6 ponašanja djece predškolske dobi (slabija pažnja, hiperaktivnost, prkos, tjeskoba i prosocijalnost) s godišnjom zaradom u dobi od 33 do 35 godina.
Pokazalo se kako je slabija pažnja u dobi od 6 godina povezana s nižom zaradom kod oba spola. Osim pažnje, buduće socio-ekonomsko stanje dobro se moglo predvidjeti i temeljem agresivnosti te prosocijalnosti, ali samo za muške sudionike. Manje agresivni i više prosocijalni šestogodišnjaci više su zarađivali 30-ak godina kasnije. Loša pažnja bila je jedina osobina koja je povezana s visinom godišnje zarade kod žena.
Ovo je jedno od mnogih istraživanja koja pokazuju kako su slabija pažnja, antisocijalna ponašanja i niska prosocijalnost u djetinjstvu povezani s različitim socio-ekonomskim obilježjima u odrasloj dobi. Potvrdilo je kako je slabija pažnja jedan od najvažnijih faktora u ranom djetinjstvu koji su povezani s nižim prihodima u odrasloj dobi. Dječaci koji su imali lošiju pažnju u odrasloj dobi su godišnje zarađivali u prosjeku 6 253 kune manje od dječaka s boljom pažnjom. Djevojčice sa slabijom pažnjom zarađivale su u prosjeku 4 548 kuna manje na godinu od žena koje su imale uredno razvijenu pažnju u djetinjstvu.
Znanstvenici su izračunali kako bi prosječno poboljšanje pažnje u dobi od 6 godina muškarcima moglo donijeti 15 139 kuna godišnje više, a ženama 9 422 kune više. Na životnoj razini to bi iznosilo 367 000 kn više tijekom 40-ogodišnje radne karijere muškaraca. S druge strane, da su djevojčice u dobi od 6 godina dobile pomoć kojom bi im se poboljšala pažnja, tijekom života bi sveukupno zaradile u prosjeku 228 000 kn više. Loša pažnja u dobi od 6 godina pokazala se povezanom sa smanjenom godišnjom zaradom u ranim i srednjim tridesetima.
Ovo istraživanje sugerira kako je u predškolskoj dobi slabija pažnja jedan od faktora najviše povezanih s budućom zaradom, te kako bi se preventivno trebalo raditi na poboljšanju pažnje u ranom djetinjstvu ako želimo osigurati socio-ekonomsku stabilnost djece u budućnosti.
Važno je napomenuti kako je nacrtom istraživanja odstranjen utjecaj inteligencije i obiteljskih prilika sudionika istraživanja, odnosno izjednačeni su po tim osobinama, tako da one nisu imale utjecaja na rezultate istraživanja. Bez obzira na kvocijent inteligencije i prilike u kojima su odrastali, ekonomski status povezan je s kvalitetom pažnje u djetinjstvu kod djevojčica te s kvalitetom pažnje, agresivnosti i prosocijalnosti kod dječaka. Rano praćenje i podrška djeci koja pokazuju simptome slabije pažnje te dječacima koji su agresivniji i manje prosocijalni može dugoročno koristiti tim pojedincima, ali u konačnici i društvu u cjelini.
Marcela Milković, mag. psych.
Literatura:
Vergunst, F., Tremblay, R. E. i Nagin, D. (2019). Association between childhood behaviors and adult employment earnings in Canada. JAMA Psychiatry.
